Napuljska povelja Evropskog pokreta za vodu kao zajedničko dobro

Evropski pokret za vodu kao zajedničko dobro će se protiviti, u svakoj zemlji, u cijeloj Evropi i cijelom svijetu, neoliberalnoj politici i privatizacijskim politikama koje su izazvale strašnu financijsku, gospodarsku, društvenu i ekološku krizu u kojoj se danas nalazimo.

I CILJEVI

U trenutku velike snage i pobjeda brojnih pokreta za vodu iz čitave Evrope, odlučili smo se ujediniti i oživjeti kontinentalnu mrežu. Došlo je vrijeme da skupa napravimo ovaj korak.

Odlučili smo se ujediniti u ovom ključnom trenutku, u vrijeme ozbiljne krize sistema koja je potresla svijet i Evropu do njihove srži. Uvjereni smo kako participativno upravljanje vodom i zajedničkim dobrima može izgraditi put iz ove krize nastale neoliberalnim politikama, te poslužiti kao osnova za stvaranje novog društvenog, pravednog, inkluzivnog i solidarnog evropskog modela. 

Odlučili smo se ujediniti jer smo svjesni da lokalni napori u našim sredinama, iako naravno temeljni za svaku evropsku kampanju, sami po sebi nisu dovoljni: s jedne strane, veliki se gradovi sve više kreću prema nadnacionalnom terenu, dok s druge strane Evropska komisija i Evropska centralna banka postaju glasnogovornici financijskog svijeta zahtijevajući privatizaciju zajedničkih dobara, usluga i našeg javnog naslijeđa.

Kako bismo se suočili s izazovima našeg vremena, moramo izgraditi stabilne odnose i kampanje za vodu kao zajedničko dobro, koordinirane na europskom nivou.

II PRINCIPI

Evropski pokret za vodu kao zajedničko dobro je otvorena, uključiva i pluralistička mreža pokreta, društvenih organizacija, odbora i sindikata čiji je cilj ojačati prepoznavanje vode kao zajedničkog dobra i kao temeljnog, univerzalnog prava, neophodnog za sva živa bića. Smatramo da smo i dio opšteg pokreta za zajednička dobra, čiji je voda simbol i zajedno želimo zabraniti privatizaciju i komodifikaciju ovog vitalnog dobra, izgraditi javno i komunalno upravljanje vodom utemeljeno na demokratskom učešću građanstva i radništva.

Evropska koalicija s globalnim pokretom pravde za vodu, prepoznaje određene temeljne principe u Evropi i traži:

1. Priznavanje i provođenje ljudskog prava na pitku vodu i osnovne sanitarne potrebe kao neophodne za život. Pristup vodi kao univerzalnom ljudskom pravu treba biti uključen u ustave svih država članica, te u temeljne principe i akte Evropske unije.
2. Voda mora biti isključena iz svih međunarodnih trgovinskih sporazuma, uključujući ugovore Svjetske trgovinske organizacije i isključena iz pravila unutrašnjeg tržišta Evropske unije.
3. Evropska komisija, Vijeće Evrope i evropske vlade da povuku podršku Svjetskom forumu o vodi, koji je pogrešan okvir za donošenje odluka o vodi. Kao što je usvojeno u rezoluciji Evropskog parlamenta u martu 2006. godine, nije prikladno da se Svjetskom vijeću za vode, privatnom tijelu bez demokratskog legitimiteta, dopusti takav uticaj na globalne politike koje se tiču vode.
4. Evropska unija i države članice moraju prepoznati  da je voda zajedničko dobro neophodno za život i da se kao takvo ne može kategorizirati kao “roba” za trgovinu, kao i svaka druga. Vlasništvo i upravljanje integriranim vodenim ciklusom treba biti javno, demokratsko i participativno na nivou zajednice. Principi javnog učešća, potpune transparentnosti i demokratske odgovornosti se moraju poštovati.
5. Evropska unija i države članice moraju osigurati pravo na kvalitetnu vodu, priznajući da se to može učiniti samo pod javnim nadzorom.
6. Politička i financijska podrška različitim oblicima javno-javnog partnerstva[1], kroz međunarodni razvoj i financijsku suradnju, kako bi se osigurao pristup vodi, kroz razmjenu najboljih praksi između javnih preduzeća i lokalnih vlasti o modelima učešća i solidarnosti između građana i zajednica iz različitih zemalja i regija, uključujući i one koji pate od suša.
7. Ulaganja koja su potrebna za osiguranje sigurne i održive opskrbe vodom za sve u Evropi i širom svijeta mogu se postići kao kolektivna odgovornost, koja bi se trebala platiti i općim oporezivanjem.
8. Zabrana industrijskih ugovora za iskorištavanje flaširane vode u cilju zaštite i očuvanja ovog resursa za buduće generacije.
9. Održive prakse upravljanja koje štite ekologiju prirodnih vodenih ciklusa i održavaju kvalitetu vode u našim rijekama i vodonosnicima. Ovaj model upravljanja treba izbjegavati izgradnju velikih infrastrukturnih projekata (brane, fluvijalne interkonekcije, itd.).
10. Promocija održavanja i očuvanja vodenog ciklusa kao temeljne „strategije ublažavanja“ klimatskih promjena koje treba integrirati u pregovore UNFCCC-a. Nije prihvatljivo uništiti vodeni ciklus izgradnjom mega i malih hidroelektrana kako bi se proizvela navodno “čista” energija.
11. Dobri radni uslovi za zaposlene u javnim vodovodnim poduzećima. Radnici i radnice također moraju biti potpuno integrirani u demokratske procese donošenja odluka o razvoju vodnih usluga.
12. Čvrsto protivljenje EU i evropskim vladama zbog pretvaranja vode u novu financijsku imovinu u okviru „zelene ekonomije“ i provedbe globalnog tržišta pitke vode.

III AKCIJE

Evropski pokret za vodu također proizlazi iz nužnosti organiziranja neposrednih akcija i kampanja za remunicipalizaciju vodnih usluga gdje su one privatizirane, ili za održavanje javnog upravljanja, uz istinsko demokratsko sudjelovanje i društvenu kontrolu, gdje komodifikacija vodnih usluga još uvijek nije nametnuta.

Pokret će imati zajedničku platformu za usmjeravanje direktnih aktivnosti za izmjenu postojećih evropskih direktiva ili kao baza za nove “odozdo prema gore” prijedloge, za nove direktive i nova načela za upravljanje vodama u Evropskoj uniji. Ovi elementi, koji su već uključeni u naših 12 temeljnih tačaka, mogu se sažeti u četiri glavne:

1. Voda nije roba, ona je kolektivno vlasništvo nad zajedničkim dobrom i univerzalno pravo i kao i ostali prirodni elementi, ona je temeljna za ravnotežu ekosistema i opstanak planeta, a upravljanje vodom mora uzeti u obzir prava Prirode.
2. Vlasništvo i upravljanje vodnim uslugama i vodnom infrastrukturom mora biti javno, participativno i pod društvenom kontrolom;
3. „Potpuni povrat troškova“, kao vodeći princip financiranja integriranih vodnih usluga u Evropi treba promijeniti. Umjesto toga, osiguravanje pristupa vodi i osiguravanje sredstava za ulaganja u posebne infrastrukture treba se postići općim oporezivanjem;
4. Učešće građana i građanki, te radnica i radnika u upravljanju uslugama nužan je uslov za novi model upravljanja zajedničkim dobrima.

Evropski pokret za vodu kao zajedničko dobro vjeruje da je od temeljne važnosti pokretanje ili pridruživanje konkretnim transnacionalnim kampanjama koje mogu ispuniti  ciljeve sukladne s načelima sadržanim u ovoj Povelji. U tu svrhu koristit ćemo sve instrumente participativne demokratije dostupne u Evropskoj uniji, počevši od Evropske građanske inicijative i peticija prema Evropskom parlamentu. Evropska koalicija, iako radi na pitanjima koja se tiču vode, otvorena je za dijalog i suradnju sa svim Pokretima i mrežama koji se bore protiv privatizacije javnih službi i zajedničkih dobara.

Evropski pokret za vodu kao zajedničko dobro će se protiviti, u svakoj zemlji, u cijeloj Evropi i cijelom svijetu, neoliberalnoj politici i privatizacijskim politikama koje su izazvale strašnu financijsku, gospodarsku, društvenu i ekološku krizu u kojoj se danas nalazimo. Pokret se obavezuje da će zaustaviti financijalizaciju[2] vode u različitim oblicima kako bi zaštitio sve prirodne resurse od rastućih financijskih špekulacija. Uključujući promicanje poreza na financijske transakcije kako bi se špekulacije suzbile.

Originalni tekst Napuljske povelje Evropskog pokreta za vodu kao zajedničko dobro: http://europeanwater.org/about-the-european-water-movement/naples-manifesto

---

[1] Javno-javno partnerstvo (PUP-ovi) dopuštaju da dva ili više javnih vodnih komunalnih poduzeća ili nevladinih organizacija udruže snage i iskoriste svoje zajedničke kapacitete.
Više informacija na: http://europeanwater.org/european-water-resources/reports-publications/99-public-public-partnerships

[2] Epstein  (2002)  definira  financijalizaciju  kao  rastuću  dominaciju  financijskih tržišta,  financijskih  motiva,  financijskih  institucija  i  financijskih  elita  u  modalitetima upravljanja  ekonomijom  i  njezinih  najvažnijih  institucija,  kako  na  nacionalnoj  tako  i  na međunarodnoj razini.