Ili propast i kukanje ili suradnja i zajednički rad

Razgovor sa Draženom Šimlešom

“…mi niti kroz odgoj, niti kroz obrazovanje niti kroz sustav nismo učili kako surađivati, kako razumjeti i čuti drugog, kako se međusobno nadahnuti.”

Crvena: Ove godine smo već krajem jula iskoristili sve resurse planete Zemlje za čitavu godinu. Svjedočimo doslovnom „uklanjanju“ ekoloških aktivista, požarima u Amazonu iza kojih stoji neskrivena namjera da se zemljište očisti za poljoprivrednu proizvodnju. Predsjednik jedne od najvećih svjetskih sila proganja naučnike koji dokazuju utjecaj čovjeka na klimatske promjene i globalno zagrijavanje. Sve je teže vjerovati da djelovanje pojedinca može promijeniti situaciju. Šta su minimalni koraci koje možemo uraditi?

Dražen: Ovo mi zvuči kao trik pitanje. Teško je očekivati da će minimalni koraci promijeniti sve ove izrazito grandiozne probleme koje spominješ. Minimalne korake danas radi svako prosječno dijete koje zna sve o recikliranju, zagađenju, štednji i potrebi da se zaštiti priroda na planetu. Vrlo često su ti malci osvješteniji od svojih nekoliko desetljeća starijih sugrađana. Sve dok ne prihvatimo da nam za maksimalne probleme trebaju maksimalna rješenje nećemo se previše pomaknuti prema održivom, solidarnijem i pravednijem društvu. A maksimalna rješenja ne možemo ponuditi kroz djelovanje pojedinca, nego samo kroz kolektivnu akciju, kroz suradnju, zajedničko zalaganje i borbu.

Mi smo sada kao osoba koja sazna da ima neku opaku bolest od koje će u nekom trenutku umrijeti ukoliko ne promijeni svoj način života i počne se liječiti. Ta osoba može sve ignorirati i nastaviti po starom pa što bude, može odglumiti da nešto poduzima i dok ima opaku bolest osoba jako puno ulaže u to kako izgleda na van i uređuje se, a može se i zrelo suočiti s tom nelijepom vijesti i nešto ozbiljno i predano promijeniti pa isto što bude, jer nema garancije. Mi smo sad uglavnom negdje između prve i druge opcije. Možemo biti sigurni da to neće donijeti bilo kakve pozitivne promjene. Što prije počnemo za što veći broj ljudi poduzimati akcije koje ublažavaju utjecaj klimatskih promjena povećavaju se i naše šanse da ozdravimo.

Slika 1. Ekološki otisak Bosne i Hercegovine Izvor: http://data.footprintnetwork.org/#/countryTrends?cn=80&type=earth

Crvena: Kako je moguće ostvariti održivost u urbanim sredinama i koji su vidovi edukacije i organizacije koji bi mogli pomoći?

Dražen: Prednost rada u gradovima je brojnost i masovnost ljudi. Kada grad poduzme održive iskorake u području transporta, hrane ili unutar nekog drugog područja zahvaća nemjerljiv broj ljudi i događaju se velike promjene koje imaju značajan utjecaj – možemo reći blizu maksimalnog iz prvog pitanja. Smatram da odrasle ljude bilo koja edukacija mora približiti i osnažiti za stvarnu promjenu, za praksu, za rad na terenu. Sve drugo promašuje biti i krade nam energiju i dragocjeno vrijeme.

Crvena: Zeleni krovovi, recikliranje, gradski vrtovi, vožnja biciklom, šetanje, smanjenje potrošnje… Većina toga sugeriše da samo trebamo promijeniti svoje ponašanje i možemo spasiti svijet. Da li je zaista tako i gdje je problem s idejom individualne odgovornost na pojedincu i kakvu ulogu igraju korporacije i sistem?

Dražen: Svaljivanje cjelokupne ili najveće odgovornosti na pojedinca je jedna od najgorih poruka o riješenjima za savremene probleme među onima koje možemo prihvatiti. Na žalost, korporacije i sistem ih uvelike koriste kako bi promijenili fokus i osigurali da zapravo nema prave promjene. Pojedinci moraju krenuti od sebe i učiniti neke dobre iskorake i donijeti odluke, ali kad tada će naići na zid i doći do problema ili situacija koje treba riješiti na većim razinama od pojedinačnih. Tada dolazimo do onog već rečenog – ima li kolektivnog odgovora i akcije ili nema. Tu se događaju prave promjene.

Neće svijet okrenuti prema boljemu pojedinci nego zajednički rad i trud. Korporacije i sistem nam se još od pojave neoliberalizma obraćaju isključivo kao pojedincima te nam na taj način i podvaljuju lažna rješenja upakirana u floskule „kako sam možeš spasiti planet ili ublažiti klimatske promjene.“ Kada smo mi samo pojedinci onda završimo u ovom sistemu kao izolirane jedinke koje više ne znaju surađivati i ne vide dalje od dva metra od sebe. Sistemu se lakše baviti s nama kao tako izoliranim pojedincima nego kao osviještenim i zrelim građani koji se aktivno odnose prema svijetu oko sebe.

Crvena: Učestvovao si u organizaciji i radu grupa solidarne potrošnje i dobro poznaješ  izazove i kompleksnost koju vođenje jedne takva grupe podrazumijeva. U Sarajevu i Bosni i Hercegovini još nemamo ništa slično. Reci nam nešto o grupama solidarne potrošnje i načinu na koje one mogu promijeniti stvari iz svog ličnog iskustva?

Dražen: Grupe solidarne potrošnje i slične priče su upravo jedno od rješenja o kojima pričamo. Uzmimo na primjer da imamo osviještenog i etičnog pojedinca ili onog koji žele početi jesti lokalnu i ekološku hranu, danas sve više popularnu izbog pozitivnog odnosa prema rješenjima klimatskih promjena. Sistem i korporacije uništavaju kontinuirano malog proizvođača i imamo sve manje lokalno proizvedene hrane, posebno one zdrave. Veliki broj pojedinaca koliko god bili osviješteni mogu se fućkati sa svim tim odabirom ako oko njih nestanu proizvođači. Mogu jedino ako su bogati kupovati u često vrlo skupim dućanima organske i zdrave hrane. Slično se i mali proizvođači mogu fućkati sa svojom hranom, jer nema šanse da opstanu na nemilosrdnom tržištu koje je dizajnirano da pomaže velikima i stvara monopole. Znači ili propast i kukanje ili suradnja i zajednički rad. Mi to radimo kroz našu Zadrugu za dobru ekonomiju i program Hrana za dobro. Zadruga je članica svjetske mreže sličnih modela Urgenci koja okuplja preko milijun ljudi u svojim članicama, a samo u Europi imamo preko 5000 različitih priča Community Supported Agriculture (CSA). To je put prema velikim i brojčano, ali i kvalitativno, značajnim rješenjima koja mogu postati masovna.

Slika 2. Neki od modela dobre ekonomije Izvor: http://dobraekonomija.org/sto-je-dobra-ekonomija/

Dobra ekonomija poštuje lokalne specifičnosti i društveni kontekst te nudi mnogo modela i mogućnosti dobre ekonomije, pa podržava, uz ostale, modele društvenog poduzetništva, etičkih fondova i banaka, zajedničkog rada i solidarnosti, očuvanja općeg dobra i resursa, trgovinskih sustava lokalne razmjene (LETS – Local Exchange Trading System), regionalnih valuta te novca bez kamata i duga. Kroz modele dobre ekonomije, ekonomiju i njene vrijednosti, kao i njen glavni alat – novac – težimo pohraniti u sustave koji poštuju ljude i prirodu. 

Crvena: Živiš na Vukomeriću, u zajednici koju gradiš sa svojim prijateljima godinama, u kući koju si napravio od prirodnih materijala. To se čiji kao beskrajno privlačna ideja svima koji žele da živimo održivo, u većem skladu s prirodom i sa samim sobom. Da li je ta romantična slika koju imamo tačna i kako ona u praksi izgleda? Sta znači život na selu ili nekom izolovanom mjestu za porodicu, kakva infrastruktura je neophodna da bi takav život uistinu podržao potrebe svih članova porodice? Koliko su održive takve zajednice i šta su najveći izazovi s kojima ste se vi susreli. Da li ste ih savladali?

Dražen: Haha, ne bih ti ja daleko dogurao da sam sam napravio kuću od prirodnih materijala. Bez drugih ljudi i zajedničkog pomaganja i rada bio bih beskućnik ili bih bio u nekom prostoru s kojim nemam nikakve veze niti bliskosti. Vukomerić i Reciklirano imanje pa onda danas ZMAG (Zelena mreža aktivističkih grupa) koji to sve vodi su ljubav, ogromna ljubav, strast i smisao. Nekad ljudi to brkaju sa idilom. Nije uvijek idila i ima i teških trenutaka. To je život. Tu se nalaze i najveći izazovi s kojima smo se susretali, a to nisu ekonomska pitanja ili neke velike stvari nego baš ove tipične ljudske. Ljudi koji pokreću ovakve priče podcjenjuju koliko su one intenzivne u svim pogledima. Podcjenjuju koliko mi niti kroz odgoj, niti kroz obrazovanje niti kroz sustav nismo učili kako surađivati, kako razumjeti i čuti drugog, kako se međusobno nadahnuti. Znači, ovakve priče ne propadaju jer ekipa nema veliki solarni sustav ili super vrtove nego zbog ljudskog faktora. Taj dio još uvijek savladavamo i s njim nikad nisi gotov. Ali mi ga prepoznajemo, svjesni smo da su ljudi i njihovi odnosi najvažniji pa danas ništa ne može ugroziti cijelo imanje ili ZMAG koji su na stabilnim temeljima, a već to je veliki iskorak i jako pozitivna stvar.

Slika 3. Reciklirano imanje Vukomerić Izvor: https://www.zmag.hr/reciklirano-imanje

Crvena: Kuda dalje i kako?

Dražen: Sljedećih 20 godina biti će još više inspirativne i za gušt.

Razgovarala: Vanja Jovišić, Sarajevo, 30.09.2019.

Dražen Šimleša je diplomirao, magistrirao i doktorirao na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Radi kao viši asistent na Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. Glavna polja interesovanja su mu globalizacija, održivi razvoj, socijalna i solidarna ekonomija i permakultura. Objavio je šest knjiga i više znanstvenih radova, uključujući knjige Dobra ekonomija u 2016. i Ekološki otisak – Kako je razvoj zgazio održivost u 2010. godini. Predaje na Mirovnim studijima u Zagrebu, a držao je predavanja širom Hrvatske. Aktivan je u civilnom društvu, u različitim organizacijama. Volonterski radi u ZMAG-u (Zelena mreža aktivističkih grupa – http://www.zmag.hr) i predsjednik je Zadruge za dobru ekonomiju.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s