Tematska sjednica GVGS-a o Nacrtu zakona o lokalnoj samoupravi

U srijedu, 23.10.2019. godine Gradsko vijeće Grada Sarajeva održalo je tematsku sjednicu na kojoj se raspravljalo o, kako je podvukao jedan vijećnik, „pitanju svih pitanja“. Povod za diskusiju je bio nacrt Zakona o lokalnoj samoupravi Kantona Sarajevo koji je ljetos u javnu raspravu uputila Vlada Kantona.

Pozicija Grada Sarajeva u strukturi lokalne samouprave FBIH izrazito je specifična i iz perspektive Grada kao jedinice samouprave zaista se radi o najvažnijem pitanju.  Zbog činjenice da je rascijepljen (i kao resurs i mjesto življenja ali i kao sistem te kao pravno-politička stvarnost) između opština koje ga formalno čine, Kantona u kojem je, zemlje kojoj je glavni grad i samog sebe, Grad u cijeloj svojoj poslijeratnoj istoriji nije uspio definitivno osvojiti za sebe određeno mjesto i preuzeti jasnu upravnu ulogu. Ovakav je položaj ishod postupka utvrđivanja statusa grada Sarajeva u odnosu na novoformiranu administrativnu, ustavotvornu i zakonodavnu strukturu tj. u odnosu na Kanton Sarajevo, a onda i u odnosu na Federaciju BiH i državu Bosnu i Hercegovinu.

Prvi Ustav Kantona, koji je usvojen u martu 1996. godine, postavio je osnovu za zaplet koji je uslijedio. U članu 2. stoji: „Područje grada Sarajeva koje je razgraničenjem između entiteta…pripalo Federaciji Bosni i Hercegovini…organizira se u kanton…“. Kantonalna struktura je prethodno ugrađena u  konstituciju Federacije BiH u Ustavu, uz nejasan i nikada realizovan plan da se status Sarajeva definitivno utvrdi kroz poseban zakon o glavnom gradu, kao što je to praksa drugdje. Zbog toga grad, iz pozicije Kantona formalno nije postojao sve do serije amandmana iz 1997. godine, kada je Amandmanom I na Ustav Kantona definisano da grad Sarajevo „kao jedinicu lokalne samouprave“ čine 4 opštine: Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad. Amandman II je utvrdio formu i način popunjavanja gradskog vijeća.

U maju 1997. amandmanima na Ustav Federacije Grad Sarajevo je definisan kao jedinica lokalne samouprave u okviru Kantona Sarajevo. Time je postavljena osnova za amandmane na Ustav Kantona kojima je određen današnja struktura grada. U međuvremenu je izgrađen novi normativni okvir, usvajanjem zakona o lokalnoj samoupravi kojim su ova pitanja regulisana prije svega na osnovu onog što utvrđuje Evropska povelja o lokalnoj samoupravi Vijeća Evrope koju je BiH potpisala i ratifikovala 12.07.2002.

Na osnovu povelje, FBIH 2006. godine donosi Zakon o principima lokalne samouprave. Od tada je Grad Sarajevo bio žrtva političke borbe između kantona i opština tj. između različitih političkih snaga koje su u ovom ili onom momentu bili u vlasti. Izmjene zakona o prostornom planiranju iz 2017. godine, oduzele su mu i onu jednu nadležnost zbog kojeg se činilo da neka vrsta jedinstva grada postoji – onu u prostornom planiranju.

Ovo je, u najkraćim crtama, kontekst rasprave koja je za nama.

Diskusija se više puta vraćala na ovu činjenicu.

Sarajevo
Izvor: https://wiki.openstreetmap.org/w/images/a/a6/Sarajevo_17.10.2011-1200.jpg

U uvodnom obraćanju ispred predlagača, Vlade Kantona Sarajevo, ministrica Lejla Brčić (NS) je istakla da se radi o komplikovanom pitanju koje ima dužu istoriju te je podvukla da ni ovaj predloženi nacrt ne donosi definitivna rješenja. Nasuprot tome, javna rasprava je pokazala da postoje nepremostive prepreke koje se tiču definicija u samom Ustavu Kantona Sarajevo. Osim toga, Brčić je podvukla, nova zakonska rješenja neće moći ostvariti efekat ukoliko ih ne bude pratila izmjena Zakona o pripadnosti javnih prihoda. Pitanje koje se postavlja je zašto uopšte i ovaj nacrt i više mjeseci rasprave ukoliko je i bez toga bilo jasno da Zakon neće donijeti rješenja i da mu moraju prethoditi izmjene Ustava Kantona Sarajevo.

Vijećnici su u diskusiji opetovano vraćali na ove tačke. Svjesni činjenice da regulisanju nadležnosti jedinica lokalne samouprave moraju prethoditi izmjene ustava, gradska uprava je još 2017. godine predložila izmjene Ustava KS. Vijećnik Katica (SDA) je u diskusiji podcrtao ovu činjenicu i predložio „reaktiviranje ovih amandmana“. Cilj mora biti, istaknuo je Katica, davanje većih nadležnosti Gradu tj. davanje „nadležnosti koji mu pripadaju“. Jedan od načina kojim se ovo može učiniti je, smatra Katica, donošenje Zakona o glavnom gradu.

U intervenciji koja je uslijedila Nuko Grebović (GS) je ponovio većinu argumenata, izjavivši da mu „nije jasno kome smeta Sarajevo“ s obzirom da „ne žele ništa što im ne pripada“ tj. ono „što je grad nekada imao“. Osvrnuo se na činjenicu kontinuiranog smanjenja ionako ograničenih nadležnosti, podvukao da ustavne izmjene mogu biti „tračak nade“ i pozvao Vladu KS da svojom autoritetom osiguraju konačno provođenje odluka Ustavnog suda.

I naredni diskutant, Miro Lazović (Klub Građanski savez – Miro Lazović – Demokratska fronta) je dao osvrt na dugogodišnju praksu derogiranja nadležnosti grada. On smatra da „grad još od Dejtona, doživljava ponižavajući tretman od Kantona Sarajevo koji je preuzeo većinu funkcija koje su nekada pripadale gradu.“ Zbog toga je „grad potpuno marginaliziran“, a u prošlosti je bio uskraćen i za finansije. Izrazio je svoje neslaganje sa stavom prethodne Kantonalne vlade prema kojoj je grad višak koji bi trebao imati čisto ceremonijalnu funkciju – poput „Engleske kraljice“ prokomentariso je Lazović. On je stava da grad treba da ojača i da se proširi i uključi i sve opštine koje su danas dio Kantona. Ipak, istakao je, do toga će doći vrlo teško i biće stvar političke borbe za koju nije moguće reći koliko će trajati i kako će se razvijati.

Vijećnik Živanović (SDP) je „sa žaljenjem konstatirao“ da se u prethodnih 10 godina stvari nisu makle niti jedan korak naprijed. Umjesto toga, stvoren je takav raspored interesa koji je vrlo teško izmijeniti. Općine su preuzele dio poslova Kantona koji je zauzvrat preuzeo dio poslova lokalne samouprave. Sve ovo, smatra Živanović, stvara „najgore moguće poticaje“ koji Opštine usmjeravaju ka neprestanoj proizvodnji „stambeno poslovnih prostora“ kako bi se punili budžeti. Ovo za posljedicu ima „razvaljivanje grada“ i tako će biti sve dok se ovo pitanje bude tretiralo parcijalno. Umjesto toga, predložio je, potrebno je donijeti Zakon o reformi lokalne samouprave kojim će se: sveobuhvatno tretirati predmetna materija, gradonačelnik uključiti u rad Kantonalne vlade i – za šta misli da je najvažnije – omogućiti stanovništvu da o predloženim rješenjima da definitivno mišljenje kroz referendumsko izjašnjavanje. U suprotnom, u procesu koji bi se nastavio na način na koji se to do sada radilo, u kojem svi nastoji izvući što više novca za sebe, rješenje neće biti pronađeno ni u narednih 10 ili 20 godina.

Dragana Solaković iz gradske uprave je dodatno podcrtala već rečeno uputivši na ponovljene stavove Ustavnog suda FBiH iz djelomičnih i dopunskih odluka kojima je utvrđena povreda prava grada na lokalnu samoupravu i kojima je grad prepoznat kao struktura koja prethodi Kantonu i koja, zbog određene cjelovitosti, nije samo teritorija 4 opštine koje ga danas administrativno čine. Istovremeno, ni grad niti bio ko drugi ne dovode u pitanje status Kantona kao ustavotvorca. S druge strane, besmisleno je da Kanton obavlja funkcije lokalne samouprave. Kako bi se ovo izmijenilo i kako bi se spriječila destrukcija grada i omogućilo jačanje glavnog grada, potrebna je, podvukla je Solaković, „sinergija“ koja bi mogla biti i zlatni ključ za konačno rješenje ovih problema.

Odgovarajući na neke od komentara iznesenih u diskusiji, Ministrica Brčić je podvukla važnu činjenicu koja neke možda može i iznenaditi: ne postoji stalna niti sistematska komunikacija između različitih nivoa vlasti. Osim toga, višegodišnji razvoj događaja stvorio je situaciju u kojoj se opštine aktivno protive integraciji u grad, posebno npr. Općina Ilidža. Reagirajući na ove komentare, Živanović je podcrtao da rješenje koje predlaže može i treba ustanoviti tijela koja bi komunikaciju i koordinaciju učinila zakonskom obavezom.

Samir Fazlić (NS) je istakao da se uglavnom slaže sa Živanovićem i da je očigledno da su opštine tokom godina postale poput malih gradova kojima nije strano ni da grade škole ili ceste niti da formiraju javna preduzeća. U ovim procesima grad je na margini dok opštine ljubomorno čuvaju do sada osvojene nadležnosti na temelju presuda Ustavnog suda koje su dodatno potvrdile nepovredivost statusa lokalne samouprave.

Igor Gavrić (SBB) je istakao da je „sreća za grad“ da je definisan u Ustavu FBiH i da bi, da je kojim slučajem suprotno, vjerovatno ranije bio ukinut. Onda je autoritetom Evropske povelje o lokalnoj samoupravi koja grad definiše kao urbanu i teritorijalnu cjelinu grad Sarajevo ponovo dobio subjektivitet koji mu je privremeno bio oduzet, ali koji još uvijek nije osvojio u punom kapacitetu.

Na tom su tragu predloženi zaključci prema kojima je, u najkraćem, potrebno van snage staviti amandmane 50 do 55 na Ustav Kantona, te pristupiti izradi funkcionalnih amandmana na tragu zaključaka Gradskog vijeća iz 2017., kojima će grad biti definisan kao cjelina sastavljena od 4 gradske općine, te općina Ilidža i Vogošća s kojima čini funkcionalnu i teritorijalnu cjelinu. Potrebno je, pored toga definitivno specifikovati nadležnosti grada u odnosu na nadležnosti lokalne samouprave. Na tom tragu treba donijeti novi zakon o Lokalnoj samoupravi Kantona Sarajevo i to na temelju amandmana na Ustav, te uskladiti set zakona koji se dalje tiču nadležnosti lokalne samouprave i prava lokalne samouprave. Nakon Živanovićeve intervencije kojom je predložio da se se ovako formulisani zaključci smjeste u kontekst zakona o reformi lokalne samouprave koji je sam predložio, prisutni su glasali i jednoglasno usvojili zaključke. Za zaključke je glasalo 18 vijećnika.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s