Stvarni trošak mjera štednje – lekcije iz Grčke

Sylvia Kay

“Uspjeli ste! Čestitke Grčkoj i njenom narodu na završetku programa finansijske pomoći. Uz velike napore i europsku solidarnost iskoristili ste šansu.“ Sa ovim ‘tweetom’ je 20.08.2018 predsjednik Europskog Vijeća, Donald Tusk, proslavio zvanični završetak trećeg programa strukturalnog prilagođavanja. Međutim, kako se grčko „doba štednje“ prepušta istoriji, ožiljci od osam godina brutalnih rezova plata, prihoda i socijalne potrošnje nastaviće da progone Grke u godinama koje dolaze.

Stope nezaposlenosti su dostizale blizu 30 procenata, a nezaposlenost među mladima iznosila je preko 50 procenata nekoliko puta tokom posljednjih godina, s vrhuncem od oko 60 procenata u 2013. godini. Grčka će nastaviti biti pod finansijskom supervizijom kreditora, sa obavezom da održi fiskalni surplus na 3,5 procenata do 2022. godine i 2,2 procenta do 2060. godine, čime u vodu pada svaki govor o europskoj solidarnosti, dok se grčkoj vladi efektivno vezuju ruke za decenije ispred nas.

Oficijelni narativ kreditora prema kojem su bolne mjere štednje implementirane da bi se ‘Grčka spasila’, demonstrira neuspjeh da se identificiraju i uvaže stvarne lekcije krize.

 Mjere štednje su dovele do kršenja ekonomskih socijalnih i kulturnih prava, uključujući pravo na hranu. Nedavno objavljeni izvještaj Transnacionalnog Instituta, FIAN Internationala i Agroecopolisa dokumentira uticaj mjera štednje na pristup hrani, kao i na širi prehrambreni i poljoprivredni sistem u Grčkoj. Na osnovu originalnog terenskog rada, intervjua sa više od stotinu osoba, agregatnih podataka i analiza anketa, pregleda literature, pravne analize i ekspertskih komentara, izvještaj predstavlja udarac srednjostrujaškim prikazima grčkog iskustva vezanog uz mjere štednje.

Analiza prodora mjera štednje unutar prehrambenog i poljoprivrednog sistema jasno pokazuje da je izuzetno teška situacija pojedinih donijela višestruku korist drugima. Ovo ne bi trebalo biti iznenađujuće. Svjetski prehrambeni sistem pun je strukturalnih nejednakosti i Grčka u tom smislu nije drugačija. Neuobičajeni su ipak slučajevi gdje su ove nejednakosti stavljene u prvi plan.

Pogledajte, na primjer, kako su cijene hrane evoluirale tokom krize:

Izvor: Eurostat

Tokom većeg dijela krize – do 2013. godine – cijene u Grčkoj rasle su brže nego u ostatku Eurozone, dok su se prihodi sunovraćivali, a troškovi rada su bivali prepolovljeni.  Perverzni efekti mjera štednje ovdje su jasni. Povećanje stope PDV-a na hranu, koje je uvedeno kao dio napora da se povećaju porezni prihodi tokom krize, dovelo je do porasta cijena hrane, uprkos opadajućem standardu života. Iza svega ovog u drugom planu stoji teška ovisnost od uvoza hrane i ologopolska moć supertržišta.

Mjere štednje su favorizirale velike trgovine hranom i privatne trgovce na uštrb malih proizvođača. Izveden je niz strukturnih reformi, uključujući liberalizaciju trgovine hranom, ‘na veliko’ i privatizaciju Poljoprivredne Banke Grčke.

Sve ovo je imalo ozbiljne posljedice u odnosu na pristup hrani. Udio domaćinstava koji ne mogu priuštiti jelo s mesom, piletinom, ribom ili vegetarijanskim ekvivalentom svaki drugi dan, snažno je porastao od početka krize. Od približno 7 procenata u 2008. godini, do više od 14 procenata u 2016. godini. Došlo je do primjetnog porasta upotrebe javnih kuhinja, banki hrane i drugih oblika humanitarne pomoći. U 2016. samo u prefekturi Attica djelovalo je najmanje 200 organizacija posvećenih pripremanju svježih obroka za one u stanju potrebe.

Nekoliko mjera štednje, uključujući izmjene poljoprivrednih poreza kao i usmjerenje prema privatizaciji i liberalizaciji trgovine, direktno dovode u pitanje pravo na hranu u Grčkoj. Druge mjere kao što su smanjenja minimalnih plata i rezovi u penzijama takođe su uticali na ovo fundamentalno ljudsko prava, utičući i na druga ekonomska, socijalna i kulturna prava, uključujući pravo narad, na sklonište i na zdravlje.

Kraj mjera štednje ukazuje na fundamentalnu potrebu da se kontrola prehrambenog sistema uzme iz ruku velikih prehrambenih trgovina i preusmjeri u ruke farmera, ribara i građana koji predlažu nove prehrambene politike.

Ovo se već dešava. Pokret ‘bez posrednika’ koji je nastao tokom godina krize i koji je razvio direktna proizvođač-potrošaču tržišta, na kojima se hrana prodaje po cjenama nižim od 20 do 50 procenata od onih u supermarketima, je prominentan primjer ove vrste, ‘prehrambenog suvereniteta’ u akciji.

Osim ovoga, započet je niz socijalnih i solidarnih ekonomskih inicijativa, ne samo u vezi hrane, nego i u drugim sferama, uključujući društvene zdravstvene klinike i komunalno stanovanje. U 2013. godini, registrovano je 372 preduzeća. U 2016. godini bilo ih je 907.

Oni nisu bez tenzija i problemi će se u budućnost pojaviti, ali je od ovih pokreta za socijalnu pravdu, a ne od otrovnog naslijeđa mjera štednje, moguće naučiti stvarnu lekciju Grčke ekonomske krize.

Originalno objavljeno u Magazinu Roar, 28. novembra 2018.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s