DECENTRALIZIRANI NOVAC i društveni odnosi

U trenutku u kojem nastaje ovaj kratki pregled društvene uloge kriptovaluta, histerija za njima poprima zlatne razmjere. Države učestvuju u trgovanju kriptovaluta, web-servisi masovno koriste kompjutersku snagu svojih korisnika kako bi ostvarivali dodatnu kripto-zaradu, a pluralno tržište, na kojem se posebno ističu Ethereum, Bitcoin i Litecoin, dostiže dramatične vrijednosti.

Razgovarati o kriptovalutama mnogo je više od razgovora o lakom načinu zarade. Zapravo, radi se o posebnoj konfiguraciji proizvodnje vrijednosti, omogućenoj unaprijeđenim tehničkim rješenjem, ali i o obećanju nečeg fundamentalno drugačijeg na ravni društvenih odnosa, odnosa razmjene vrijednosti. Razgovarati o tome znači razumjeti razlog nastanka kriptovaluta, njihov odnos sa državom i ljudskim zajednicama, ali i tehnički sistem koji njegovu proizvodnju, distribuciju i reprodukciju čini mogućim. Idejni razvoj kriptovalute neodvojiv je od njenih ideoloških preobražaja, i zbog toga je prvenstveno bitno identificirati njen historijski, a potom i tehnološki kontekst.

Preduslov za promišljanje kriptovalute je odbacivanje poimanja novca kao dekretnog ili fiducijarnog. Drugim riječima, bitno je prestati razmišljati o fiat valuti, koja svoju vrijednost i poziciju na svjetskom tržištu predstavlja određenom fizičkom manifestacijom, kao što je novčanica ili novčić. Većina današnjeg novca je takva. Ovaj novac je neupitno povezan sa centralnom bankom nacionalne države i on je sam po sebi mehanizam održavanja sistemski utemeljene veze između kapitala, država i društva i povjerenja, ali i mjera vrijednosti unutar kapitalističkog oblika proizvodnje. Bitno je također prestati razmišljati i o drugoj, primitivnoj i stoljećima poznatoj vrsti novca, robnom novcu, čiji je fizički oblik direktno povezan sa njegovom vrijednošću, u, recimo, zlatu ili srebru. 1

Kriptovalutu možemo zamisliti kao jedan prazan prostor na koji ćemo postepeno upisivati interakcije kojima ćemo pripisati određenu vrijednost. 2

Kriptovaluta je, možemo reći, sistem vrijednosti sa manifestacijom u tehnološkom objektu. “Njen potencijal”, piše Laura Lotti, “leži u nanovo pronađenom čistom razumu, kao i razumijevanju razuma zajednice, koji se može pronaći insistiranjem na suradnji kroz tehnologiju, a ne dosadašnjim insistiranjem na antagonizmima ili razdvajanju.” 3

Prešavši iznimno brz put, od opskurnog načina za finansiranje ilegalnih radnji na deep web-u do općeprihvaćenog načina za plaćanje chai latte-a u coworking prostorima diljem Zapada, kriptovalute danas čine relevantan udio u globalnim svjetskim tržišnim kretanjima4 

Prema izvještaju Univerziteta u Cambridge-u, u martu 2017. godine, veličina i obim prometa kriptovaluta na svjetskom nivou iznosili su 25 milijardi dolara, što ga je u tom trenutku učinilo tri puta većim nego početkom 2016. Iako Bitcoin još uvijek dominira na tržištu kriptovaluta, Ethereum, DASH, Monero i Litecoin također čine bitan udio, sa stalnom tendencijom rasta. Iz istraživanja, u kojem je učestvovalo 75 posto svih svjetskih kompanija koje se bave kriptovalutama, saznajemo da trenutno postoji oko tri miliona aktivnih korisnika kriptovaluta, od kojih 2000 radi puno radno vrijeme u toj industriji. Sa ovakvim podacima Univerzitet u Cambridge-u predviđa pozitivne daljnje trendove, a kao jedan od najzanimljivijih rezultata navodi činjenicu da se kriptovalute najčešće koriste za osobno, malo, business to business trgovanje i to u vrijednosti do 2000 američkih dolara. Uz uspone i padove od svojih nedavnih godine nastanaka, Bitcoin i druge kriptovalute se čine kao validan način za sudjelovanje u svjetskoj ekonomiji. Iako su one još uvijek eksperiment, mijenjaju odnose u društvu i na misaonom nivou propituju propustljivost sistema u odnosu na identitet čovjeka i tehnologije.

KAKO SMO STVORILI KRIPTOVALUTE?

Postaviti neizbježno pitanje: Do koje mjere je potencijal novog čistog razuma i zajednice, o kojem Lotti piše, ostvariv? znači morati ući u srž jedne kompleksne kibernetičke strukture. Kada je 2008. godine objavljen takozvani white paper koji je razradio koncept i način implementacije blockchain tehnologije ukazao se i revolucionarni potencijal kriptovaluta. Treba, međutim, znati, da je blockchain tek kulminacija dugogodišnjih istraživanja i hrabrih pokušaja da se promijeni, ili bar izazove, centralno-kontrolisan državni ekonomski poredak. Kriptovalute i blockchain tehnologija stoga su zapravo proizvod njihovih tehnoloških prethodnika, te zbog toga ne mogu biti posmatrane kao novina ili ideološki neuslovljena novorođenčad.

Iako se može govoriti o pokušajima digitaliziranja novca i prije 80ih godina prošlog stoljeća, pionirima u kripto-transakcijama možemo smatrati četiri određene kompanije: FirstVirtual, DigiCash, Paypal, e-Gold. Nastale u periodu od osamdesetih do kraja devedesetih godina, ove kompanije, od kojih svaka ima svoju posebnu životnu priču, uspostavile su jedno novo, digitalno tržište. Ipak, isprva nije uspjelo i većina pionira je eliminisana. Popularno je mišljenje da je FirstVirtual bio nepraktičan.

DigiCash je brzo završio svoj životni vijek neslavnim biznis odlukama, a e-Gold je sačekala slična sudbina, nakon godina konflikta sa korisnicima i sigurnosnim službama. 6

Paypal je uspio opstati zahvaljujući svom drugačije orjentiranom modelu poslovanja i transakcija, čemu vjerovatno nisu odmogle ni čvrste političke i poslovne veze njegovih vlasnika.  7Gledajući nazad u ovu kratku historiju Bitcoinovih prethodnika, revo-lucionarni zanos koji je obuzeo involvirane 2009. godine, danas izgleda kao skoro djetinjasta nada proizvedena tadašnjom nesigurnom ekonomskom klimom. No, bez obzira koliko različiti njihovi ciljevi bili, Bitcoin prethodnici su uspostavili snažan etički stav: brzi usponi i padovi, moblizacija mreža entuzijasta i finansijera spremnih da se upuste u eksperimentiranje sa ovim tehnologijama, doprinijele su stvaranju zajednicečiji ideali prvenstveno leže u ideji osobnog, nekontrolisanog profita.

S druge strane, koncept kriptovalute je nezamisliv bez nastanka i razvoja takozvanih peer-to-peer protokola kojim je omogućena direktna razmjena podataka između dva korisnika te redefinisanje odnosa između softvera i institucije intelektualnog vlasništva. Iako prvenstveno rezervisan za stranice poput Piratebay-a, peer-to-peer je već godinama inkorporiran i u vlasničke kompanije poput Google-a, koji ga koriste da svojim korisnicima omoguće neometanu razmjenu podataka, razmjenu koja se odvija bez učešća trećeg servera ili posrednika. Upravo ta njegova karakteristika je razlog zbog kojeg je problem kriptovalute postao relevantan van uskog kruga informatički informisanih profesionalaca: razmjena kriptovaluta se dešava bez posredstva trećeg, a što je više parova koji učestvuju u razmjeni, kriptovaluta je relevantnija.

Satoshi Nakamoto (čiji identitet, uprkos pokušajima njegovog otkrivanja, još uvijek ne znamo, a radi se po svemu sudeći o grupi ljudi) u white paper-u o Bitcoinu, tehnološki riješavaju problem povjerenja i nadzora u decentraliziranim monetarnim sistemima. Decentraliziran, peer-to-peer, i open source protokol za novčanu razmjenu je tako postao stvarnost, i samim je time zaprijetio dosadašnjem monetarnom poretku.

Dotad samoorganizirana, mala i nekoherentna zajednica tako je postala predvođena anonimusom koji joj je dao inicijativu za daljnji razvoj te alate da to i učini. Nakon puštanja Bitcoina u promet, ovo propitivanje ustaljenog monetarnog sistema postalo je više od idealističkih i teorijskih udara sa libertarijanskih margina informatičke misli.

Sa popularizacijom Bitcoina, pri kojoj se insistiralo na tome da je “Bitcoin eksperiment, i da, kao i svaki drugi, može propasti”8, pojavili su se i problemi koji su podijelili do tada prilično koherentnu i stabilnu zajednicu– valja naglasiti – mladih muškaraca, radnika u IT sektoru. Mike Hearn, jedan od najvećih entuzijasta Bitcoin projekta, 2016. je u viralnom blog postu proglasio da je “Bitcoin prešao put od transparentne i otvorene zajednice do zajednice dominirane rampantnim cenzorstvom i svađama među članovima”9 Kao razlog propasti Bitcoina koje je predviđao naveo je osobne veze među ljudima koji su održavali zajednicu, kao i njihove osobne stavove o tehnologiji koja omogućava Bitcoin. Predviđeni krah, međutim, nije se desio, već je doveo do uspostavljanja nove kriptovalute koja je, sa modifikacijama u tehnologiji, imala drugačije karakteristike i ponašala se drugačije od Bitcoina, ali nije ugrozila njegovu izoliranu vrijednost u američkim dolarima. Čak štaviše, uspostavila ju je.

Desio se strelovit rast vrijednosti. Tržišna kapitalizacija kriptovaluta se trostruko povećala od početka 2016. godine, dostižući, u martu 2017, $25 milijardi.10 U 2017. svjedočimo pluralnom digitalnom monetarnom sistemu čije su valute vezane za blockchain tehnologiju. Njih je moguće mijenjati iz jedne u drugu, kao i u analogne valute. Moguće je fizički otići u Bitcoin banku, plaćati piće u kriptovaluti. U našoj neposrednoj blizini, u Zagrebu, moguće je otići na jedan od dva Bitcoin bankomata i preuzeti svoje Bitcoine u kunama. Tehnologije za rad sa kriptovalutama postaju sve više profinjene i prilagođene različitim uvjetima i potrebama korisnika. Ova veza podsjeća na onu kojom su svjetske valute bile uslovljene količinama koje države koje ih stvaraju mogu da opravdaju u zlatnim polugama. Princip se čini dovoljno jednostavan: količina digitalne valute predstavlja količinu kompjuterom rješenih matematičkih problema, slično kao što je u Zlatnom sistemu količina neke monetarne valute predstavljala količinu zlatnih poluga u sefu. No, postoji ključna razlika: dok monetarne valute stvaraju države i banke, u stvaranju digitalnih valuta učestvuju isključivo njihovi vlasnici. Sistem koji to omogućava je upravo navedena blockchain tehnologija, u čije je tehnikalije neophodno ući da bi se potom moglo argumentovati o društvenim implikacijama cijelog sistema.

KAKO FUNKCIONIŠU KRIPTOVALUTE?

U svrhu ovog teksta korisno je tek laički ilustrirati tehnologiju koja stoji iza kriptovalute. Kriptovalute, kojih je mnogo, među sobom se tehnološki dostatno razlikuju, a samim time privlače različite korisnike i korisnice, te zbog toga imaju drugačiji društveni efekt. Međutim, svi različiti oblici kriptovaluta bazirani su na osnovu procesa mininga, a funkcioniranje pionirske valute, Bitcoina, dovoljno je jasno za razumijevanje tehničkih osnova. Kao što je već naglašeno, posmatrati Bitcoin kao papirni novac čija je vrijednost regulisana zlatom ili konsenzusom nacionalnih država bilo bi pogrešno. Bitcoin je nezamisliv kao novčić, jer je Bitcoin informacija, ogoljena od forme. U regulaciji Bitcoina ne učestvuje treće lice, banka ili država. U regulaciji Bitcoina učestvuje blockchain tehnologija. Ona, bitno je naglasiti, nije regulacija u tradicionalnom bankarskom smislu riječi: broj Bitcoina ne reguliše centralno tijelo, ne može se donijeti odluka o puštanju više Bitcoina u protok, ne prate se kretanja Bitcoina, geografska lokacija Bitcoina i njegova upotreba u nelegalne svrhe. Kako onda Bitcoin opstaje? Kako uopšte ima vrijednost? Postoji par bitnih pojmova koji su ključni za funkcionisanje sistema i razumijevanje Bitcoina: digitalna valuta, blockchain tehnologija, novčanik, javni ključ, privatni ključ, hash funkcija, algoritam sha-256. Krovni termin i proces koji obuhvatasve ove procedure koje oni podrazumijevaju je mining.

Mining je decentralizirani kompjuterski proces kojim se stvara vrijednost kriptovalute. Ovaj je koncept najlakše shvatljiv ako zamislimo prazan prostor. Počevši tako, dodajmo u ovaj prostor zamišljenu peer-to-peer mrežu. U peer-to-peer mreži, dvije osobe mogu da razmijene neki sadržaj. Uzmimo, na primjer, da ove dvije osobe žele da razmijene jedan film koji je u mp4 formatu. “Film.mp4” će biti poslat od jedne osobe ka drugoj, te će nakon razmjene postojati dva fajla: Film.mp4 na kompjuteru prve osobe, i Film.mp4 na kompjuteru druge osobe. U svojoj osnovi Bitcoin funkcioniše na principu peer to peer mreže, ali nakon razmjene ne postoje dva fajla. Ne postoji ni jedan, jer Bitcoin nije fajl koji se može poslati. Bitcoin je prikaz vrijednosti koja je nastala u ovoj razmjeni. A vrijednost Bitcoina se pojavljuje upravo kroz tu razmjenu. To je ono što u osnovi čini Bitcoin digitalnom valutom. Novi akteri koji ulaze u Bitcoin razmjenu, moraju da stupe u interakciju sa svim postojećim Bitcoi akterima kako bi akumulirali početnu vrijednost koju mogu koristiti za daljnje učestvovanje u zajednici.

Kako bi ove tvrdnje postale razumljive, potrebno je pojasniti pojam blockchain tehnologije. Blockchain tehnologiju možemo posmatrati kao digitalno knjigovodstvo. U ovom knjigovodstvu vodi se evidencija o svim digitalnim transakcijama koje su ikada urađene. Ovo digitalno knjigovodstvo je, za razliku od analognog, potpuno javno i uvijek dostupno. To prosto znači da se manipulacije u upisivanju digitalnih transakcija

mogu napraviti veoma teško, te su sve transakcije u svakom trenutku dostupne svakome ko je za njih zainteresiran. Dokazi o obavljenoj transakciji se registruju kao takozvani hash kodovi, a hashing moć je zapravo snaga mašine da što brže registruje ove dokaze. Zamislimo da dvije individue žele da razmijene digitalnu vrijednost. One ne trguju fajlom koji čini Bitcoin, zapravo zapisuju svoju interakciju i tako dodaju vrijednost na Bitcoin, koji predstavlja dokaz da se interakcija desila. Digitalne interakcije se zapisuju u block kao što se analogne interakcije zapisuju na stranicu knjige. Kada je stranica puna, prelazi se na sljedeću. Kada je block pun, prelazi se na sljedeći. Stranice skupa čine jednu knjigu, a blockovi skupa čine jedan blockchain.

Ali, ko se bavi zapisivanjem ovih interakcija? Kada bi odgovornost ostajala isključivo na individuama koje učestvuju u razmjeni, bez kolektivne razmjene informacija, ne bi bilo moguće identificirati prevare. Baš zbog toga ljudi koji žele da učestvuju u digitalnoj razmjeni žele da učestvuju i u njenoj regulaciji. To je jedini način da sami sebe zaštite od prevara koje bi drugi korisnici potencijalno mogli napraviti. Na taj način, većina može da otkrije ako jedan akter pokuša da se okoristi varkom. Zapisivanje je, naravno, digitalno, te se vrši automatski nastankom interakcije. No, kako bi mogli ispitati valjanost interakcije i zapisa, digitalne knjigovođe, tojest, svi drugi korisnici, moraju da znaju od koga i prema kome putuje informacija. Dok u bankama svi imamo javne brojeve računa koji su povezani sa našim stvarnim identitetom, u svijetu kriptovaluta imamo anonimne novčanike. Uz to, ono što nam potvrđuje identitet u Bitcoin svijetu nije lična karta, već dva ključa: takozvani javni ključ i privatni ključ. Oni su razlog zašto se valute poput Bitcoina nazivaju kriptovalutama: pomoću dva ključa koji su naš identitet mi postajemo akteri u Bitcoin svijetu. Privatni ključ koristimo kako bismo potpisali Bitcoin transakciju. Javni ključ služi kako bi drugi mogli biti u mogućnosti da potvrde da smo zaista mi potpisali tu transakciju. Da bi se transakcija potvrdila, mi je moramo potpisati svojim privatnim ključem a drugi iskoristiti naš javni ključ da ga uporede sa privatnim i, ako se njihovi zupci slažu, potvrde transakciju. Zupci u digitalnim ključevima su zapravo nizovi brojeva čije se kombinacije generiraju nanovo pri svakoj transakciji, a dodatnu dimenziju sigurnosti daje činjenica da su ovi nizovi svaki put različiti i za jedan i za drugi ključ. Kompleksnim matematičkim funkcijama uspostavlja se da samo jedan niz odgovara samo drugom nizu, da su zupci jednog ključa identični zupcima drugoga. Tada je naša transakcija potvrđena.

Tek nakon što je ovako potvrđena informacija o interakciji se prenosi u block i time bi Bitcoin zajednica trebala postati obaviještena o njoj. No, to se još ne dešava. Knjigovođe, ili Bitcoin zajednica, mora da riješi matematički problem kako bi saznala informaciju o potvrđenoj interakciji. I matematički problem, je, naravno, drugi pri svakoj novoj potvrđenoj interakciji. Ovaj problem nastaje takozvanom hash funkcijom.  Hash funkcija je algoritam koji pretvara bilo koju količinu ulaznih podataka u jedan određen izlazni. Ovaj izlazni podatak je ono što hash funkcija daje knjigovođama kao matematički problem koji moraju da riješe. Knjigovođe moraju da otkriju koji su to tačno ulazni podaci stvorili upravo taj izlazni podatak. To bi bilo kao da učenica na testu iz matematike dobijete deset rezultata, a za ocjenu mora da otkrije koja je tačno postavka zadatka dovela do tog rezultata. Dakle, mogućnosti su mnogobrojne, i za rješavanje takvog testa bi mnogima trebala vječnost. Malo manje od vječnosti ipak treba kompjuterima, koji su pomoću algoritma sha-256 u mogućnosti brzo identificirati sve mogućnosti koje su mogle dovesti do izlaznog podatka. Dakle, pomoću sha-256 algoritma kompjuteri nagađaju koje sve opcije mogu biti rješenje nekog zadatka. Ako kompjuter tačno pogodi, tek onda se nova informacija o potvrđenoj transakciji pojavljuje u blocku i knjigovođe je mogu identificirati. Kada jedan block, sjetit ćete se, jedna stranica knjige, postane puna, stvara se novi block i nove interakcije se zapisuju na njega. Tako nastaje blockchain, i onaj u kojem ima najviše interakcija postaje najduži. Drugi nizovi se potom raspadaju da bi informacije sadržane u njima mogle da se priključe onom dominantnom. Blockchain postaje dominantan tako što se interakcije koje su sadržane u njemu obistine, tojest, svi korisnici koji odluče učestvovati u stvaranju tog blockchaina odluče se upravo za njega jer je na njemu do tada napravljeno najviše legitimnih transakcija. Praktično je tu zamisliti dva konkurentna blockchaina kao dva reda za dvije konkurentne slastičarne koje prodaju sladoled: nakon nekog vremena će slastičarna čiji je sladoled na boljem glasu ostvariti više transakcija, te postati dominantna i progutati konkurenciju. Dakle, iz najlegitimnijeg i najdužeg blockchaina stvaraju se novi Bitcoini.

Ali kako? -zajaukat ćete. Svaki put pri dodavanju blocka na blockchain, knjigovođe su nagrađene novim Bitcoinima koji stižu u njihov digitalni novčanik. No, i za one koji ne žele tu vrstu odgovornosti, a ipak žele učestvovati u sistemu, postoje manje nagrade u Bitcoinima. Stoga, i za samu legitimnu transakciju dobija se mali iznos. Dakle, kreiranjem legitimnog dominantnog blockchaina pojavljuju se novi Bitcoini. Pravilo koliko Bitcoina se stvara nakon koliko dugog blockchaina je strogo definisano u white paper-u te neprekršivo upravo zbog blockchain tehnologije koja diktira kako novi Bitcoini nastaju. Ovo pravilo ima glavnu ulogu u stvaranju vrijednosti Bitcoina. Ono određuje da se na svakih 210.000 stvorenih blokova broj novčića generiranih sa novim blockom smanjuje upola. Prvi 210.000 blockova dugačak blockchain bio je nagrađen sa 50 Bitcoina, drugi sa 25, a treći, na kojem zajednica trenutno radi, bit će nagrađen sa 12. Ovime će konačni broj Bitcoina biti “iskopan” , predviđeno je, 2140. godine. Nagađa se da Bitcoinu to neće smanjiti vrijednost, naprotiv, smatra se da će Bitcoin biti malo bogatstvo, nešto poput zlatne poluge.[12]

Upravo u procesu mininga leže bitne razlike između različitih kriptovaluta. Parametri u kojima se Bitcoin razlikuje od Litecoina, Litecoin od Ethereuma, Ethereum od Dasha, Monero od Ripple-a tiču se mogućnosti anonimnosti, brzine i razmjene koje one nude svojim korisnicima. Tako Bitcoin ostaje osnovna kriptovaluta, čije su karakteristike spori proces identifikacije obavljenih transakcija kao i potrebna velika snaga za obavljanje tog procesa. Ethereum nudi drugačiji pristup, za koji se tvrdi da ima najviše potencijala u skoroj budućnosti. Ethereum sam po sebi nije kriptovaluta, već platforma preko koje se razmjenjuje kriptovaluta ether. Ovaj sistem uzima bazične funkcije razmjene koji su implementirani u Bitcoin zajednici, no inkorporira potpuno drugačije načine identifikacije transakcije, čineći ih još anonimnijima, sigurnijima i brzinama no što to Bitcoin omogućava. S druge strane, Ripple se više fokusira na solidarnost među kopačima i ideju da finalna bit kriptovaluta nije profit. Ironično u ovom preokretu je povezanost Ripple-a sa tradicionalnim bankama, koje su u njegov sistem prihvaćene kako bi se skrenula pažnja na mogućnost kriptovalute kao prvenstveno dobra za razmjenu a ne sredstva za osobnu korist.[13] I zaista, jedno od najproblematičnijih pitanja za zajednicu koja učestvuje u kreiranju i razmjeni kriptovaluta čini se politička i moralna opredijeljenost kada se radi o upotrebi sistema za vlastitu korist. U centru ove zajednice, kako i na društvenoj tako i na tehnološkoj ravni, stoji nepovjerenje prema drugome.[14] U ovakvom sistemu, budući da je njegov opstanak toliko ovisan od ljudi koliko su ljudi ovisni o mašinama koje ga održavaju, moguće je da se uspostavlja novi sistem razmjene dobara koji “operira na takvom nivu apstrakcije da je u svojoj srži politički”.[15]

KRIPTOVALUTA- TRI KRITIČNE TAČKE

Postoji mnogo nivoa na kojima se koncept kriptovalute može kritikovati. U izvještaju Univerziteta u Kembridžu, na primjer, jasno se navode direktno percipirani problemi u zajednici. Interesantno, najviše na listi, za privatne minere kao i za mining kompanije, rangiran je strah od toga da kriptovaluta proizvede dublji razdor među društvenim klasama. Strah da hashing moć padne u ruke odabranih par te se stoga centralizira, dakle, najočitiji je problem u zajednici. Slijede ga vrlo posljedičan strah od geografskog centraliziranja valuta te potom i moguće promjene u tehnološkoj strukturi. Mišljenja aktivnih učesnika u kripto-tržištu sugerišu dimenzije i karakter društvenog potencijala kriptovaluta. Posebno problematična za male minere je mogućnost da će samo kopanje vremenom postati manje isplativo, posebno kako ekonomija kriptovaluta postane sklonija regulaciji i pripisivanju koncenzusom uspostavljene vrijednosti[16]. Stoga, uz strahove da mining industrija postane samo još jedna u nizu industrija na globaliziranom tržištu, dolaze i strahovi od dodatnog elitiziranja cijelog sistema.

Dakle, jedan od prvih očitih problema pri posmatranju ustrojstva kriptovaluta čini se način na koji one u sistemu esencijalnog nepovjerenja kreiraju višak vrijednosti alijeniziran od samog rada. U članku iz 2016, “Socialism and the Blockchain”, profesori Univerziteta u Sussexsu tvrde da usprkos libertarijanskim karakteristikama kriptovaluta one imaju dobar potencijal da budu teoretski poimane i dalje razvijane u duhu socijalističke tradicije. Argumenti koje balansiraju su sljedeći: kreirane u libertarijanskoj tradiciji, kriptovalute imaju već nam poznate karakteristike:

1) smanjuju sposobnosti države u monetarnoj politici

2) transakcije se dešavaju bez prisustva treće partije i preko peer-to-peer protokola,

3) korisnici, ne vlade, imaju kontrolu i finalni profit,

4) mogu da se koriste bez stvarnog identiteta te bez ultimativnog povjerenja državne institucije.[17]

Zbog ovoga su ipak interesantne jer  “posjeduju karakteristike koje mogu da stvore nehijerarhijske strukture samoorganizacije i peer-to-peer suradnje sa komunitarnom strukturom mreža”.[18] Jedna od tih karakteristika je moć decentralizacije. Ona je posebno bitna kada pričamo o njenoj vezi sa osobnim vlasništvom. Profesor Joshua Fairfield sa Univerziteta u Južnoj Kaliforniji tvrdi da će “blockchain tehnologije kroz svoje jake algoritme omogućiti stvaranje javnih, kriptografski sigurnih poluga za vlasničke interse, ali da će upravo nepromjenjivi mehanizmi blockchain tehnologije prevazići samo tu namjenu i biti u stanju da kontrolišu stvaranje dobara”. [19] Decentralizacija, kada govorimo o blockchain tehnologiji, ima tri dimenzije. Blockchain tehnologija je “politički decentralizirana (niko ne kontroliše blockchain), arhitektonski decentralizirana (nema centralne infrastrukturne tačke neuspjeha), ali je logički centralizirana (postoji jedno dogovoreno stanje i sistem se ponaša kao jedan kompjuter)”[20]. Jednostavnije rečeno, ne postoji tijelo koje politički regulira transakcije. Po svojoj arhitektuti blockchain struktura ne može da se uruši zbog  nekog problema u njenoj građi već on može biti otkriven i uklonjen, ali logički je centralizirana jer je održiva isključivo interakcijama i prostorom između blockova koji kreiraju korisnici. Zbog ovakvih karakteristika postaje zanimljivo kako klasne odrednice učesnika u Bitcoin razmjeni i njihova geografska raspoređenost koju ne možemo znati utječu na Bitcoin. U navođenom izvještaju Univerziteta u Kembridžu upravo se navodi da je veoma teško odrediti tačnu geografsku lokaciju minera, iako se njihove mašine većinski nalaze u Kini (58 %) i Sjedinjenim Američkim Državama (16 %). Vrlo neprecizne procjene moguće je dobiti analiziranjem jedinih informacija o korisnicima koje su dostupne: mjestima na kojima postoje Bitcoin bankomati te online platformama koje omogućavaju korisnicima da se upoznaju skidajući veo anonimnosti. Te informacije upućuju na sličan poredak stvari: geografska raznuđenost minera svodi se na zemlje sa velikom ekonomskom ili političkom moći.

Zbog ovolike političke i geografske neujednačenosti, bilo bi interesantno vidjeti spektar društvenih intervencija u zajednicu minera, na primjer, pokušaje da se poveća odanost zajednici, promoviše pluralnost mišljenja, održi privid besklasnog društva, zaustave moguća partnerstva na štetu drugih aktera, te uspostavi niz drugih društvenih normi, onda kada ovoj digitalno naprednoj, ali društveno primitivnoj zajednici bude potrebna re-organizacija[22].

A ta re-organizacija bi mogla biti potrebna upravo zbog nepromijenjenog koncepta viška vrijednosti unutar sistema digitalnih valuta, ali i promijenjenih društvenih relacija u odnosu na to ko zapravo stvara višak vrijednosti. Podsjetimo, historijski gledano, višak vrijednosti postoji u svim fazama kapitalizma i on nastaje kroz eksploataciju rada i razliku izmedju plaćene najamnine i razmjenske vrijednosti koju proizvede. “Radnici prodaju svoj stvarni rad kapitalistima koji ga konzumiraju tako što tjeraju radnike da stvaraju više rada. Ali oni im plaćaju mjereći ne rad, već vrijeme koje je bilo potrebno da se proizvede mogućnost da radnik obavlja rad, količinu rada. Razlika između rada koji radnici moraju da urade i sati rada u kojima se omogućava rad za Marxa je višak vrijednosti.”[23] U digitalnoj sferi, zbog obavezne anonimnosti i insistiranja na direktnoj demokratiji unutar samog modela mininga kriptovalute, zadatak organizacije i identificiranja aktera u radu mogao bi postati pravi izazov i odlučivati o budućnosti cijelog projekta. Privid besklasnog društva, kako ga naziva Wessel Reijers, stoji na premisi potpune dehumanizacije tehnološkog subjekta ali i de-tehnologizacije humanog. Kako objašnjava Gilbert Simondon, alijenizacija jednog od drugog stvara alijenizaciju od rada kao takvog:

Tehnologija predstavlja jedan od dva dijela radikalnog i neorganskog para kao posljednja instanca čovječnog. Budući da je tehnologija sama po sebi društvena funkcija, ona nema ontološku supstancu. Zbog toga, skupa sa organskim, ona predstavlja nehijerarski kreiranu dualnu i radikalnu strukturu koja definiše postojanje. Kapitalizam u trenutnoj formi omogućuje vladavinu čiste spekulacije nad neorganskim. Međutim, ono čovječno također čini jednu komponentu neorganskog, koja je potpuno objektivizirana i konsenzusom eksploatisana tehnološkim putem. Ne tehnologijom, već automatiziranom kapitalističkom spekulacijom kroz tehnologiju. To alienizira tehnološko od organskog te nasilno eksploatiše tehnologiju kao novu vrstu izvora, kao materijal za korištenje u industriji ili čistu radnu snagu. Ostvarivanje automatiziranog uma je u ovom slučaju višak vrijednosti, ili, optimistično, vrijednost.[24]

Drugim riječima, ostvarivanje automatiziranog i alijeniziranog mehaničkog uma je novi, ali ne i drugačiji način za spekulaciju te stvaranje vrijednosti. Ovaj je um u svojoj konačnici eksploatativan. On ne može da se ponaša kao organska materija a ne može ni da je odstrani i postane potpuno ne-čovječji. Zbog toga možemo pričati o daljnjoj alienizaciji radnika od plodova svoga rada kroz blockchain tehnologiju, iako se na prvi pogled može učiniti da smo sami postali vlasnici sredstava za proizvodnju. Bitcoin stoga ne predstavlja hommage marksističkoj ideji radničkog novca, koji bi radnici dobijali u obliku certifikata čija vrijednost direktno ocrtava količinu urađenog posla. Blockchain tehnologija, sa svojim sistemom nagrada i naslijeđivanja umjesto sistemom duga, može se učiniti kao teoretski udaljena od pojma viška vrijednosti. Međutim, iako su kriptovalute dodatno mistificirale društvene relacije između radnika i vlasnika, prinicp na kojem kapital počiva i način na koji se reproducira nije se znatno promijenio, čak štaviše, toliko je primitivan da se gomilanje kripto-bogatstva može može uporediti sa gomilanjem miraza.[25]

Drugo, iako se čini privlačnim misliti kako blockchain “omogućava kolektivima i društvenim institucijama da postanu fluidnije i promovišu veću participaciju, potencijalno transfromirajući korporativno i demokratsko vladanje”[26], to se do sada nije desilo. Naprotiv: subverzivna nota kriptovaluta se izgubila jer se one zamišljaju kao demokratizirajuće sredstvo bez demokratskog subjekta sa političkim i društvenim identitetom. Na ovoj su zamisli nastale inicijative poput start-upa Ananas, kojem je ideja da postane platforma “koja omogućava svakoj zajednici da mapira i načini dostupnima svoja načela, uz podršku kompleksne data nauke i kriptovaluta”[27]. zamišljen je kao direktno demokratski sistem gdje se konsenzus o određenoj temi i učestvovanje u raspravama nagrađuje digitalnom valutom čija vrijednost može biti iskorištena za napredovanje u istoj zajednici. Centralno mjesto je forum na kojem se kreiraju različite zajednice nazvane po svojim identitarnim obilježjima, u koje se pridružuju ljudi koji žele razumjeti ili promovisati određene karakteristike koje povezuju sa tom određenom grupom.

Dodajući ovakvom sistemu vrlo jasnu dimenziju nagrade, i to nagrade u kriptovaluti, novom novcu, postaje jasno i zašto je ovakva platforma uputa za dodatni oprez pri pripisivanju emancipatorskog potencijala kriptovalutama. Ovdje standardnoj kritici direktne demokracije kao sistema koji je naizgled pluralan no u stvarnosti autokratski, gjde je autokrata konsenzus čija je esencija razvodnjeno mišljenje uslovljeno grupnim matricama prisile i pristanka, treba dodati kritika nagrađivanja konsenzusa kao najpoželjnijeg oblika društvenog uređenja. A nagrađuje se konsenzus koji nastaje bazičnim nepovjerenjem i kontinuiranom provjerom te stalnim valoriziranjem istine. Ananas je baš to smatra poželjnim. Ideja da mišljenje većine određuje stvarnost za sve može djelovati demokratski, no u takvom se ustrojstvu na tehnološkoj ravni ne ostavlja prostor za različita stajališta, a ona koja se propituju, propituju se na način koji ne razlikuje činjenično od post-istinitog.

Misliti da se sistem stvaranja Bitcoina može skoro identičan prenijeti na društvenu ravan znači deprivirati stvarnost od ljudskog faktora, pritome unoseći tehnološki faktor samo polovično. Slične ideje pronalazimo u drugim humanističkim područjima kojima je konsenzus historijski jedan od glavnih problema: na primjer, umjetničke i uredničke prakse su promišljaju se na nove načine uz pomoć digitalnih valuta. U posljednjih par godina, kako se kineska vlada kreće prema uvođenju društvenog kreditnog sistema, kojim bi se kroz praćenje ponašanja građana i građanki ocjenjivalo koliko su dobri u svom građanstvu, također se priča o nagradama za dobro ponašanje u formi kriptovaluta. Ideja da ćemo nagrađivanjem odlučivati standarde u umjetnosti ili generalnom ponašanju više se ne čini toliko distopijska, koliko jednostavno deprimirajuća.

Treće, kriptovalutni sistemi su još uvijek čvrsto vezani za nacionalne monetarne sisteme. Iako ne postoji posrednik u razmjeni kriptovaluta, njihovi vlasnici ne trguju isključivo kriptovalutama, već ih mijenjaju i stvaraju berzu. Većina Bitcoina tako završi na tržištu u obliku nacionalne valute. Iako je moguće da će se u budućnosti ovo promijeniti[28], razlozi zbog kojeg će do toga eventualno doći nisu u domenu bilo kakve nove globalne politike. Reguliranje digitalnih valuta u svakom trenutku može postati državni problem, a zbog nekoherentnosti zajednice koja je rezultat pobrojanih razloga još je teško govoriti o mogućim otporima. Veze kriptovaluta sa nacionalnim državama tek počinju da se grade. Na primjer, Njemačka smatra kriptovalute oblikom privatnog novca, čineći ih tako osobnim vlasništvom kakvo su, na primjer, zlatne naušnice. Tamo je privatnim korisnicima omogućeno uživanje većih sloboda pri miningu nego velikim komercijalnim grupama. S druge strane, SAD ne smatra da može imati autoritet nad regulacijom Bitcoin tržišta, iako pojedine države, poput države New York, imaju svoje politike kada se radi o kriptovalutama od interesa te tako podržavaju postojanje jedne od najvećih berzi za razmjenu kriptovaluta, Coinbase.[29] Građani Venezuele, usred problema sa inflacijom i siromaštvom,  mijenjaju svu svoju nacionalnu ušteđevinu u kriptovalute, smatrajući ih sigurnijim načinom za štednju. Trgovanje kriptovalutama u Venezueli u prvoj sedmici decembra 2017. Doseglo je iznos od 2,1 milion dolara iako je je najmanja dnevnica niža od 2 dolara, i to na crnom tržištu.[30] Estonija, Japan, Kazakstan, su još neke od zemalja u kojima se države same okreću ideji stvaranja svojih osobnih kriptovaluta, a mnoge ostale, kao na primjer Bugarska, i same učestvuju na kripto-tržištu.[31].

Kao što dosad smišljene manifestacije snage kriptovaluta mimikuju tehnološko savršenstvo sistema kakav je blockchain mehanizam, tako i sam blockchain mehanizam pokušava da mimikuje državno organiziran sistem. Jedina razlika koju pravi je eliminacija subjekta države iz njega, no to nema negativan efekat na državu zauzvrat. Iako su odnosi periferije sa centrom, kada se radi o kriptovalutama, drugačiji no oni kada govorimo o manuelnom ili intelektualnom radu, Azija i Sjeverna Amerika još uvijek predvode u broju zaposlenih u kripto-sektoru kao i u koncentraciji vrijednosti kriptovaluta. Različiti pristupi vlada prema kriptovalutama ne mijenjaju činjenicu da su kriptovalute sve manje vrijednost za narod[32] a sve više objekt požude kakav je i analogni novac. Zanimljiva politička ideja korištenja kriptovaluta za uspostavljanje sistema transnacionalnog,  univerzalnog osnovnog prihoda tako je, recimo, skoro neostvariva zbog tehnološke nemogućnosti ravnomjerne distribucije kriptovaluta i antropološke nemogućnosti kriptovalute da ne bude slijepa pred različitim društvenim kategorijama[33].

Hana Ćurak

ZAKLJUČAK

Društveni potencijal kriptovaluta i njihovu modernu ulogu u društvu nemoguće je sagledati bez razumijevanja same tehnologije kojom nastaju te političke historije njihovog nastanka. Identificirati ključne osobine kriptovaluta koje su relevantne za promišljanje društvene strukture postaje utoliko lakše koliko se podrobno može razumjeti funkcionisanje zajednice okupljene oko kriptovaluta. Na kriptovalute se može gledati ili kao na veoma napredan i kompleksan oblik ekonomske, sa manjkom društvene organizacije, ili kao na jedan od primitivnih pokušaja da tehnološko i organsko zažive kao jedna materija čiji su dijelovi neodvojivi jedan od drugoga na bilo kojem nivou. Iz obje perspektive, vidljive su iste karakteristike kriptovaluta. Za njihovo promišljanje u kontekstu zajednice najbitnije su karakteristike: decentraliziranost njihovog sistema, odnos prema višku vrijednosti te osjetljivost na organske dinamike u sistemu. Iako ovi skoro pa anarhistički elementi kriptovaluta dominiraju u naučnim analizama diljem ideološkog spektra, teško je očekivati da bi u značajnijoj mjeri mogli oslabiti centralno kontrolisan monetarni sistem. S druge strane, ni druge karakteristike kriptovaluta nisu u stanju uspostaviti kriptovalutu kao monetarni presedan. Njihovi potencijali za drugačiju društvenu proizvodnju mogu biti iskorišteni samo sa inicijativom iz onoga što je ljudsko u njima, a za iskorištavanje takvog potencijala njihovo ustrojstvo, bazirano na nepovjerenju i deregulaciji, nema kapacitet. Razlog za to je manjak kreativnosti u uspostavljanju društvenih odnosa unutar sistema kriptovaluta, gdje se mimikuje i potom ubrzava već poznato eksploativno ustrojstvo na apstraktnom nivou odnosa mašine i čovjeka. U konačnici, dakle, kriptovalute ne mogu preispitati društvene temelje, no mogu unijeti više pluralnosti u odnose između nacionalnih država i građana. U tom procesu, redefiniranje odnosa rada i proizvodnje ostaje najveća prednost i prepreka.

Hana Ćurak


IZVORI

[1] David Graeber, Debt: The First 5000 Years, New York 2011. p. 680

[2] Bernard Leiter, “The Future of Money: Creating New Wealth, Work and a Wiser World” London 2001

[3] Laura Lotti, “Making sense of power”, Platform: Journal of Media and Communication, 2015

[4] Rob Myers, “The ABC of Accelerationist Blockchain Critique”, Furtherfield, 13 June 2014

[5] vidjeti Graf 1.

[6]Dr Garrick HIlleman, “Global Cryptocurrency Benchmarking Study”, Cambridge Center for Alternative Finance, 9 March 2017

[7]Daniel K, “The Early History of Virtual Currency and Cryptocurrency”, Medium, 5 Oct 2017

[8]Josephine Armistead, The Silicon Ideology, New York May 2006 pp. 1-12

[9] Nathaniel Popper. “A Bitcoin believer’s Crisis of Faith”. The New Yorker, 14 Jan 2016.

[10]ibid.

[11] Dr Garrick HIlleman, “Global Cryptocurrency Benchmarking Study”, Cambridge Center for Alternative Finance, 9 March 2017

[12] Satoshi Nakamoto, “BItcoin: A Peer-to-Peer Electronic Cash System”, Bitcoin, 1 Oct 2008

[13] Liora Sabot-Cat, Razgovor o kripto-zajednici u BIH, Osobni intervju, Sarajevo, 17 Dec 2017.

[14] Jamie Condliffe, “Why Bitcoin’s $1,000 Value Doesn’t Matter”, MIT Technology Review, 3 Jan 2017.

[15] Katerina Kolozova, “The Inhuman and The Automation”, Gangle&Greve 21 Feb 2017

[16]  Dr Garrick HIlleman, “Global Cryptocurrency Benchmarking Study”, Cambridge Center for Alternative Finance, 9 March 2017

[17]Steve Huckle, “Socialism and the Blockchain“, Future Internet, 5 Aug 2016

[18]ibid

[19]Joshua A. T. Fairfield, “Bitproperty“, University of Southern California, 4 May 2015

[20]Vitalik Buterin, “The Meaning of Decentralisation“,  Medium, 6 Feb 2017

[21] Dr Garrick HIlleman, “Global Cryptocurrency Benchmarking Study”, Cambridge Center for Alternative Finance, 9 March 2017

[22] Wessel Reijers, “The Blockchain as a Narrative Technology: Investigating the Social Ontology and Normative Configurations of Cryptocurrencies”. Philosopy and Technology, 31 Oct 2016

[23]David Harvey, Seventeen Contradictions and the End of Capitalism, Oxford 2014, p. 191

[24]Katerina Kolozova, “The Inhuman and The Automation”, Gangle&Greve 21 Feb 2017

[25] David Harvey, Seventeen Contradictions and the End of Capitalism, Oxford 2014, pp. 213-302

[26]Brett Scott. How Can Cryptocurrency and Blockchain Technology Play a Role in Building Social and Solidarity Finance? UNRISD Feb 2016

[27]Ananas Team, “How Does Ananas Work?”, Ananas.com 21 Aug 2017

[28]Ann Pettifor, The Production of Money:How to Break the Power of Bankers, London 2017

[29] Adam Ryan, “Virtual currencies: how regulators treat it ”, Freshfields Bruckhaus Deringer, April 2017

[30] AP, “Venezuelans seeing bitcoin boom as survival, not speculation”, News.Com.Au, 15 Dec 2017

[31] Ryan Browne, “Kazakhstan Plans To Launch Its Own Currency”, CBCN, 17 Dec 2017

[32]Satoshi Nakamoto, “BItcoin: A Peer-to-Peer Electronic Cash System”, Bitcoin, 1 Oct 2008

[33]Jesse A Mayerson, “A Right to A Dignified Life”, Jacobin, 8 April 2015

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s