Razgovor za razgovor: Gdje skrenuti?

ZG:Ako se možemo složiti da se urbani razvoj Sarajeva u određenom smislu našao na raskršću, koji bi to bili znakovi?

SH:Zastarjela saobraćajna infrastruktura, svakodnevne saobraćajne gužve, stihijski pristup saobraćaju u mirovanju, redukcije u snabdijevanju vodom (čiji kvalitet kontinuirano opada), stalne prijetnje nestankom gasa, divlji taksi prevoznici, nekvalitetan javni prevoz, nedopustivo niska ulaganja u obnovu postojeće i izgradnju nove društvene infrastructure, zagađenje zraka, neregulisanai niskokvalitetna stanogradnja, neki su od neposrednih primjera.

SH: Istovremeno, sa nedostatkom javne brige i problemima finansiranja osnovnih funkcija održivosti, raste pritisak privatnog sektora da osnovne javne usluge distribuira putem tržiša. Ovo pred nas postavlja političku dilemu: da li smo spremni na rješenje koje podrazumijeva npr. privatizaciju vodosnabdijevanja ili potpunu privatizaciju javnog saobraćaja ili smatramo kako je potrebno tražiti modalitete kojima se ovim uslugama upravlja javno i efikasno ili u nekom drugom obliku koji uključuje i zajednicu i upravu?

ZG: Zbog čega je sarajevski slučaj poseban i šta to znači za dinamiku razvoja?

SH: Vrlo kompleksna institucionalna situacija je posljedica istorijske transformacije pa je tako ono što se danas zove grad Sarajevo potpuno nova prostorno institucionalna konfiguracija. Još 94e godine nacionalne vođe su, usvajanjemUstava Federacije BiH, ukinuli grad i umjesto njega ustanovili kanton. Isti akteri, uz aktivno sudjelovanje Ureda visokog predstavnika, i996. godine usvajaju Protokol o organizaciji Sarajeva, kojim se Grad Sarajevo svodi na četiri gradske općine (Stari Grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi Grad). Sam Protokol nikada nije proveden do kraja, budući da je predviđao da se područje na kojem se nalazi većina državnih institucija Bosne i Hercegovine, ustanovi kao distrikt. I pored intervencija u tekstove ustava i Federacije i Kantona Sarajevo, lošaa ustavna osnova, kako to obično biva, proizvela je još gori zakonski okvir za funkcionisanje lokalne samouprave na području Sarajeva i stvorila jedinstveno institucionalno okruženje koje na vrlo neobične načine utiče na urbani razvoj Sarajeva.

Suštinski, većinom poslova iz nadleznosti lokalne samouprave, pa tako i urbanog planiranja i razvijan- ja, upravljaju Vlada i Skupština Kantona Sarajevo i odgovarajuće kanto nalne institucije, pri čemu, potrebno je naglasiti, kanton nije jedinica lokalne samouprave. S druge strane, u prostoru nadležnosti lokalne samouprave, u koje spadaju i odredeni segmenti upravljanja javnim pros torom i drugim prostorima, regulativa je podijeljena izmedu općina i Grada Sarajeva. Kako bi jačala svoju poziciju i izborne političke šanse, vlast u općinama, nerijetko i bez predvidenih sredstava, ulazi u nadležnosti Kantona koji, budući da ne osjeti direktni pritisak baze, o njima, blago rečeno, ne vodi računa. U uslovima smanjenog priliva sredstava i medusobnog takmičenja u privlačenju sredstava, općine i Grad čine sve u namjeri da maksimiziraju prihode, pa, tako i prihode koji se prikupljaju oporezivanjem prometa nekretnina. Zbog toga, neregulisano, neograničeno i nekontrolisano premrezavanje Sarajeva stambenim i poslovnim prostorima, predstavlja vazan mehanizam koji omogućava reprodukciju političkih elita. Ono jača njihovu političku mob i snazi veze sa ekonomskom moći koja razvija i gradi.

ZG: Šta ovo znači u društvenom i političkom smislu?

SH: Graditeljski zanos, kao i svaki drugi, ima nezgodnu osobinu da uništava sve pred sobom, a u konkretnom slučaju Sarajeva, prvi na udaru su javni prostori, zelene površine, a zatim slijede kvalitet zivota gradana i gradanki, njihovo zdravlje, obrazo- vanje, imovina, itd. Naravno, ključno pitanje jeste kako promijeniti našu političku i urbanu stvarnost, kako zaustaviti zanos koji nam prijeti novim uništavanjem? Ne čini mi se da postoji drugi odgovor nego odluka i volja da neki mi zajedno nešto pokušamo. Na žalost, ovakva vrsta odluke nije nimalo jednostavna niti je jasno ko smo tačno ovo mi. Izmedu nas i odluke je nepregledan brisani prostor svakodnevno bombardovan televizijskim programom i printanim izdanjima, gusto miniran sportskim kladionicama, u kojem na svakom koraku vrebaju demoralisti, moralis ti i politički komesari svih boja, opcija, vjera i dzepova punih lažnih obećanja i sitnih novčanica.

Danas su rijetki oni koji pretrče ovaj brisani prostor. Za one koji uspiju, sljedeći korak mora biti okupljanje u drugačiju političku zajednicu koja će pomoći prelaz drugima. Tako će se stvoriti snage koje mogu iz temelja mijenjati okvir i odnose koji, zarad interesa stvarnih političkih i ekonomskih elita, danas nemilosrdno gaze zajedničke, bazične interese stvarnih ljudi. Drugim riječima, borba za park, bolji vrtić i školu, ulicu bez rupa, vodu bez kamenca, zrak bez otrova, kao i borba za slobo du, za jednakost, ne može početi drugačije nego kao odlučni ulazak u sve, ali sve procese u kojima se o nama odlučuje bez nas; demokratija kao sposobnost samoupravljanja.

Odgovarao: stanovnik Pofalića, dijete Malte i Koševskog.

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s