Iz pojmovnika grada: Dug

Najviše nas brine dug banci. Na naplatu dolazi svaki mjesec. Puno nam je lakše ako dugujemo prijatelju pod uslovima: „kad mogneš.“ Teško spavamo ako dugujemo zelenašima, znajući kako kamate rastu i kako lako možemo doći u situaciju iz koje se nećemo moći „izvaditi.“ Brinemo se i zbog državnog duga, dijelimo ga sa brojem ljudi s državljanstvom i računamo koliko je svako pojedinačno zadužen. Ovaj dug međutim nikada direktno ne vraćamo, nema mjesečnih rata, ali on više nego ovaj prvi, lični, subjektivizira svakog pojedinačno u figuri dužnika. Dio državljanki i državljana mogu napustiti zemlju kojoj po državljanstvu pripadaju, ali mogu i dalje, makar simbolički, dijeliti teret duga. Manje sretni trpiće višestruko jer će poslovi iščeznuti, a javni servisi atrofirati. Nikakve patnje neće pokolebati kreditore. Dugovi se moraju vratiti, tvrde, zaboravljajući mogućnost otpisa dugova koju civilizacija praktikuje od kad zna za sebe. Milosti za slabe i lakome neće biti. Za banke možda.

 

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s